BAJŠA, CRKVA SVETOG DIMITRIJA

Kada su plemići iz porodice Zako sagradili dvorac na svom posedu u Bajši, nedaleko od Bačke Topole, povezali su ga kroz dvorski vrt sa novosagrađenom pravoslavnom crkvom Sv. Dimitrija. Godina završetka hrama, 1818, zapisana je iznad glavnog ulaza. Crkva je jednobrodna građevina sa spolja trostranom a iznutra polukružnom apsidom i plitkim pravoutaonim pevnicama. Iz pročelja se izdiže klasicistički dvospratni zvonik flankiran zabatom, na čijim su krajevima vaze u vidu akroterija. Na zvoniku su pravougaoni, lučno završeni prozori i okulusi, dok su na uglovima pilastri sa kapitelima u obliku profilisanih arhitrava. Na zapadnoj fasadi je plitak rizalit flankiran pilastrima koji su nadvišeni arhitravom ukrašenim frizom plastično oblikovanih listova palmete i četvorolisnih rozeta. Na bočnim fasadama su izvedene po dve niše uokvirene lezenama i nadvišene polukružnim lukovima. Jednostavan, izduženi unutrašnji prostor hrama presveden je poluobličastim svodovima i ojačanim lucima. Luci se na bočnim stranama oslanjaju na udvojene klasicističke konzole koje su poduhvaćene kratkim arhitravnim gredama. Ikonostas je 1854. izradio Jovan Klajić, đak bečke umetničke Akademije. Iako je po obrazovanju pripadao krutu srpskih romantičara, on je u svojim delima pokazao sklonost prema nazarenskom i klasicističkom slikarstvu.